Šest članova našeg društva sudjelovalo je na godišnjem izletu HPD Gojzerice iz Požege koji je ove godine bio u Grčkoj. Na izlet smo se zaputili 16.06.2026. godine u 19:00 sati s željezničkog kolodvora u Požegi, te smo pokupili ostatak ekipe u Slavonskom Brodu. Nakon što je ekipa bila potpuna krenuli smo put Grčke, uz povremeno stajanje. U srijedu smo pokupili našeg vodiča Živka u Skopju te krenuli dalje. Nešto nakon podneva stižemo u naselje Prioni na 1100 mnv, pakujemo se za naš uspon do planinarskog doma i napuštamo autobus. Do planinarskog doma Spilitos Agapitos „A“ koji se nalazi na 2100 mnv u kojem nam je dogovoreno noćenje imali smo približno 4 sata hoda uz stalni uspon. Po dolasku u dom, smještamo se, večeramo i odlazimo na počinak. Sljedeći dan je naš veliki uspon na Olimp, te je bilo planirano ustajanje u 4:00 sata ujutro i polazak na stazu u 5:00 sati, ali se zbog noćne kiše plan pomaknuo za sat vremena. Ujutro smo mogli vidjeti predivan izlazak sunca prije polaska na stazu. Naš prvi cilj je vrh Scala koji se nalazi na  2.882 mnv, te vrh Scolio koji se nalazi 2916 mnv, a zadnji nam je veliki Mytikas na 2918 mnv. Putem nas prati promjenjivo vrijeme, od sunca na početku staze, do vjetra, magle, snijega i hladnoće blizu vrhova.  Dolaskom na vrh Scala i kratkog zadržavanja zbog slikanja, ostavljamo dio stvari i krećemo u pravcu vrha Scolio. Na putu do njega prelazimo debeli sloj snijega, te se kratko zadržavamo zbog zajedničke fotografije. Zbog guste magle ne vidimo okolne vrhove, te se vraćamo na Scalu gdje je donesena odluka da se na vrh Mytikas ipak neće ići zbog vremenskih neprilika. Ekipa kraća s povratkom prema planinarskom domu, magla se razilazi, te možemo uživati u prekrasnim vidicima. Nakon spusta do planinarskog doma, pravimo pauzu za ručak i krećemo sa spustom do autobusa. Nakon silaska cijele ekipe i okrijepe u tamošnjem kafiću krećemo put smještaja na obali Egejskog mora, gdje nas očekuje smještaj i večera. Sljedeći dan je rezerviran za odmor i opuštanje, tako su se neki članovi odlučili za cjelodnevno kupanje i uživanje na plaži, a dio za posjet tvrđavi Platamon, sjednjovjekovnoj tvrđavi koja gleda na Egejsko more. U subotu ujutro nakon doručka, odlazimo autobusom do grada Kalambake, te u obilazak manastira na stijenama. Nakon obilaska, stajemo na ručak i vraćamo se u hotel. U nedjelju ujutro nakon doručka planiran je polazak kući, te stižemo u Požegu nešto iza ponoći.

Kako nam je bilo, možete pogledati u galeriji slika.

Autor: Marijana Blažević Rasonja

Vesela ekipa u sastavu od 9 članova (našlo se tu članova iz različitih planinarskih društava- HPD HZZO, HPD Gojzerica, Požega, HPD Klikun, Pleternica, HPD Vidim, Kutjevo i tri člana HGSS-a), od kojih je dva člana našeg društva, zaputili su se na trodnevno putovanje na Premužićevu stazu. Izlet je bio planiran za svibanj, ali se zbog loše prognoze morao odgoditi. Produženi vikend je bio kao stvoren za novu avanturu.

Pošli smo na put 04.06.2026. godine u ranim jutarnjim satima. Nakon nekoliko sati vožnje stižemo na ulazak u Nacionalni park Sjeverni Velebit, gdje kupujemo ulaznice i suvenire. Dalje nastavljamo vožnju do podnožja planinarskog doma na Zavižanu, gdje pravimo pauzu za okrijepu i pripremu za polazak na stazu. U 12 sati krećemo prema Velebitskom botaničkom vrtu i početku Premužićeve staze. Prvi dan nam je bio predviđen za turu od planinarskog doma Zavižan do planinarske kuće Alan, prolazimo kroz Nacionalni park Sjeverni Velebit, te Hajdučke i Rožanske kukove koji su nas osvojili. Na predviđenoj turi skrećemo sa staze kako bismo posjetili vrhove Gromovača i Crikvena s kojih se otvaraju prekrasni vidici. Na svakom vrhu pravimo kraću pauzu za slikanje, okrijepu i uživanje u pogledu. Nakon spusta s Gromovače, nastavljamo prema Rossijevom skloništu, te prema završnoj točki toga dana, Alanu. Toga dana, satovi i mobiteli pokazuju preko 17 prijeđenih kilometara.

Noćenje je bilo rezervirano u planinarskoj kući Mrkvište, gdje nam je bila osigurana večera i noćenje. Ujutro, nakon pripremanja doručka i pakiranja, odlazimo do planinarske kuće Alan, gdje smo jučer završili svoju turu, te nam slijedi dug dan. Sljedeće odredište nam je planinarsko sklonište Skorpovac, na koje stižemo u popodnevnim satima. Toga dana odlučili smo skrenuti na vrh Zečjak, te se nakon toga vratiti na našu stazu, a na kraju dana skupilo se preko 24 prijeđenih kilometara. Svakim prijeđenim kilometrom, otvarali su nam se prekrasni vidici na more, obalu i otoke. Umorni i zadovoljni odlazimo do Karlobaga gdje nam je bio rezerviran smještaj i noćenje. Navečer se odlučujemo za razgledavanje Karlobaga i zasluženu večeru.

Posljednji dan našeg izleta rezerviran je za završni dio Premužićeve staze, gdje se odlučujemo popeti do Budakovog brda, te nastaviti na Prikinuto brdo i dalje hrbtom prema Baškim Oštarijama. Ovaj dio je najkraći vremenski i dužinom, ali dosta zahtjevan zbog uspona na Budakovo brdo. I posljednji dan smo uživali u prekrasnim vidicima na more i šumu.

Zadnji uspon vodio je do planinarskog doma Prpa, gdje nas je dočekao naš vozač Miro koji je bio zadužen za logistiku i prijevoz. Nastavili smo dalje prema vidikovcu Kubus gdje službeno završava naš izlet na Premužićevu stazu.

Tijekom svih dana izleta vrijeme je bilo idealno, a teren se izmjenjivao: tako je bilo dijelova kroz šumu, nepreglednih velebitskih livada, krševitih predjela što ju čini tehnički ne zahtjevnom i s malim usponima. Iscvjetali planinaski ljiljani, irisi, perunike, te ostalo ljekovito bilje ostavilo nas je bez daha.

Kažu kako bi svaki planinar trebao barem jednom proći Premužićevu stazu, a nakon ovakvog iskustva, velika je vjerojatnost povratka.

Kako bi doživljaj bio potpun, dio prve etape od Zavižana do Alana zabilježen je 360° kamerom. Autor snimke, naš član Juraj Rasonja, omogućio nam je da kroz video ponovno proživimo dio ove nezaboravne velebitske avanture.
Snimku pogledajte na poveznici:  Od Zavižana do Alana u 18min

Autor: Marijana Blažević Rasonja

Prekrasna prognoza za subotu napokon je dovela do realizacije dugo planiranog izleta na Kozaru, planinu i nacionalni park koji je već neko vrijeme bio na popisu želja dijela naših članova. Izlet su organizirala tri člana HPD HZZO, a pridružili su im se prijatelji i članovi obitelji iz Požege i Zagreba pa se na kraju okupila vesela sedmeročlana ekipa.

Plan je bio okupiti se na Mrakovici i krenuti kružnom stazom prema planinarskom domu Kotlovača, uz obilazak vidikovaca Bijeli i Zečji kamen te slapa Zovik. No, već na početku avantura je pokazala svoj karakter – jedna je ekipa nakon prelaska granice završila na neplaniranoj ruti zahvaljujući navigaciji, dok je druga izgubila gotovo dva sata čekajući na graničnom prijelazu. Nakon dogovora odlučeno je da dio ekipe krene prema planu, a ostatak ih sustigne na stazi.

Nakon spajanja grupa uslijedio je zajednički nastavak kroz prekrasnu, ali i zahtjevnu šumu u kojoj su nedavna nevremena ostavila trag u obliku velikog broja porušenih stabala. Uz malo snalaženja i timskog rada uspješno smo prošli taj dio puta i nastavili prema prvom vidikovcu.

Kod silaska prema planinarskom domu Kotlovača dvije planinarke odlučile su ostati uživati u pogledu, dok se ostatak ekipe spustio strmijom stazom do doma, na nekoliko mjesta uz pomoć sajli. Nakon kratkog odmora i obilaska doma uz gostoprimstvo domara, vratili smo se natrag do ostatka ekipe i nastavili prema Bijelom i Zečjem kamenu.

Vidikovci su ponudili prekrasne poglede, a posebnu epizodu izleta obilježio je odmor za ručak u podnožju Zečjeg kamena, gdje smo morali braniti zalihe hrane od vrlo zainteresiranog stada koza koje je pokazalo ozbiljne planinarske sposobnosti i bez problema osvajalo stolove i klupe.

Nakon odmora nastavili smo prema slapu Zovik, gdje smo odradili obavezno fotografiranje i ustanovili da je voda gotovo ledena. Povratak prema Mrakovici ponovno nas je vodio kroz dijelove šume oštećene vjetrom, ali uz malo spretnosti i dobrog raspoloženja uspješno smo završili kružnu turu.

Dan smo zaključili zajedničkim ručkom i druženjem u području Bijelih voda, uz dogovor da ovo sigurno nije bio posljednji posjet Kozari.

Ruta duga oko 13 kilometara pokazala se iznimno sadržajnom – prekrasna šuma, nekoliko atraktivnih vidikovaca, zanimljivi prolazi uz sajle i dovoljno avanture da se ovaj izlet još dugo prepričava.

Kozaro – vidimo se ponovno!

Članovi HPD HZZO sudjelovali su 9. svibnja 2026. na Jubilarnom Jankovačkom planinarskom putu u organizaciji HPD Bršljan-Jankovac Osijek. Na ovoj velikoj planinarskoj manifestaciji na Papuku sudjelovala su četiri člana našeg društva, a svi su uspješno prošli cijelu trasu JJPP-a u dužini od 18 kilometara.

Manifestacija je okupila velik broj planinara i ljubitelja prirode iz Hrvatske i regije, a već od ranih jutarnjih sati na prostoru u Humljanima vladala je odlična atmosfera uz druženje i pripreme za polazak na staze. Sudionike su tijekom pohoda vodili licencirani vodiči uz pratnju pripadnika HGSS-a.

Uz glavnu, zahtjevniju trasu JJPP-a bila je organizirana i kraća kružna staza na području Jankovca, no naši članovi odlučili su se za puni obilazak jubilarnog pohoda. Tijekom cijelog puta sudionici su uživali u prirodnim ljepotama Papuka, proljetnom vremenu i dobrom planinarskom društvu.

Nakon povratka sa staza uslijedilo je zajedničko druženje uz planinarski grah, glazbu i razmjenu dojmova s ostalim planinarima.

Još jednom zahvaljujemo organizatorima na uspješno održanoj manifestaciji i lijepom planinarskom danu na Papuku.

Sa najavom kišnog vremena 3 planinarke se odluče upustiti u avanturu Gorski kotar te krećemo put Delnica i sa planom obilaska dva vrha-Velika Drgomalj i Črmuž vrh.

Na prvi vrh Veliki Drgomalj (1153 m) krećemo od vojarne ˝Stožerni brigadir Ante Šaškor”. U početku staza ide asfaltnim dijelom do ulaska u šumu a dalje ravnomjernim usponom do vrha prepunom medvjeđeg luka kojeg se ipak nismo usudili probati te uz, naravno, ženska čavrljanja. Po dolasku na vrh uz administrativni dio (žig-naljepnica-slikanje) obnavljamo energiju hranom i uživanjem u divnom pogledu.

Spuštamo se s planom, i nešto kišnih kapi, otići još na vidikovac za kojeg smo naznaku vidjeli na početku puta. Krećemo ali odustajemo negdje na pola s obzirom da bi nam oduzelo vrijeme (5 km do vidikovca asfaltnim putem) te ga ostavljamo za neki drugi put a čeka nas još jedan vrh.

Malo u lutanju autom ipak dođemo do tog, kako se navodi, ˝vikendaškog naselja Polane˝ odakle krećemo na Črmuž (1104 m)-noviji i kratki delnički vrh. Putem nam se u trku predstavlja i mala slatka lisica. Nastavljamo u istom ritmu-hodanje, žig, slikanje i kratki odmor…

Staze su jako ugodne i nisu preteške za hodanje.

U oba slučaja traženja početka staze ona dobra stara ˝pitaj čovika˝ je ispala najbolja i najtočnija. I uz neke naznake eventualne kiše da ipak ne treba odustajati.

Za uspješan pohod počastile smo se u restoranu ˝Pansion Lovački¨ usred Park šume Japlenški vrh sa pogledom na grad i nogometnu utakmicu.

A prava kiša nas u nekom kratkom navratu tek oprala na autoputu prema kući.

Svakako odličan izlet i šuma za uživanje! 😊

U subotu, 18. travnja 2026., pet planinara i jedan četveronožni pratitelj iskoristili su prekrasan proljetni dan za izlet na Papuku. U skupini su bila tri člana HPD HZZO Požega te dvoje prijatelja i kolega koji su se prvi put uputili ovom rutom.

Krenuli smo s parkirališta kod bazena u Velikoj te se strmim usponom najprije zaputili prema Veličkom gradu. Već na početku izleta dogodila se mala nezgoda – jedna planinarka zaboravila je ponijeti vodu, pa su se dva najmlađa i najbrža člana ekipe vratila na polazište i u kratkom roku ponovno savladala zahtjevan uspon.

Nastavili smo prema Tauberovim stijenama, gdje smo napravili kraći odmor uz lijep pogled, a zatim i prema vrhu Lapjak (667 m), gdje su neki od nas još jednom „ovjerili“ svoj boravak prigodnim žigom. Put nas je dalje vodio kroz šumske predjele i dijelove s nešto rjeđom vegetacijom sve do vrha Nevoljaš (740 m), gdje smo napravili dužu pauzu za okrjepu.

Poseban doživljaj bio je nastavak puta prema dolini – prolazak kroz prekrasnu bukovu šumu čije je tlo bilo prekriveno nepreglednim poljima srijemuša (medvjeđeg luka), što je dodatno naglasilo proljetni ugođaj. Nakon silaska do Jezerca, kombinacijom makadamskog i asfaltiranog puta vratili smo se prema početnoj točki.

Izlet smo završili umorni, ali ispunjeni i zadovoljni još jednim lijepim danom provedenim u prirodi i dobrom društvu.

U organizaciji HPD Gojzerica iz Požege i glavnog vodiča Stjepana Lovrenčića, 18 planinara se uputilo iz Požege 18.04.2026. u ranim noćnim satima prema Južnom Velebitu i Nacionalnom parku Paklenica.

U ekipi su bila i 4 člana HPD HZZO.

Dolaskom na plato u području Velikog Rujna, ostavili smo vozila i u 9:00 krenuli na četverosatni uspon prema planinarskom skloništu Struge i dalje prema Vaganskom vrhu.

Na putu nas je pratilo sunčano vrijeme s prekrasnim vidicima, ali s ponešto vjetra. Što smo se penjali višlje, iako je sunce i dalje sijalo, temperatura je pomalo opadala zbog bure koja je bila sve jača.

Na prijevoju Buljma (1.394 m/nv) udari su bili toliko jaki da smo morali ići unatraške da nas ne sruši i da možemo uopće disati. Prelaskom na drugu stranu prijevoja, bura je bila nešto slabija pa se moglo normalnije hodati. Tada su se pojavile poneke zaostale manje fleke snijega po uvalama i vrtačama.

Kod planinarskog skloništa Struge smo zatekli dvoje mlađih Mađara, koji obilaze Via Dinaricu. Od njih smo saznali da prema Vaganskom vrhu ima sve više snijega.

Nakon odmora za rekuperaciju organizma uz kraći odmor te hranu i piće, nastavili smo dalje prema Vaganskom vrhu. Do izvora Marasovac, se počelo pokazivati sve više snijega i to na stazi pa ga nismo mogli obići. Snijeg je bio naporan za hodanje, jer se topio i bio jako mekan…

Od izvora dalje je bilo više uzbrdica i snijeg se sve više izmjenjivao s kamenitim terenom na stazi. Tako je bilo sve do prolaska staze ispod Babinog vrha (1.738 m/nv), odnosno do pred slijedeći prijevoj. Od te točke dalje preko prijevoja cijela padina je bila prekrivena snijegom iz kojeg su provirivale pojedine stijene, a u snijegu su se mogle vidjeti „rupe“ nepoznatih karakteristika.

Glavni vodič ekspedicije, Stjepan se popeo na viši položaj da vidi kakvo je stanje iza prijevoja. S obzirom da se i s druge strane prijevoja nalazila padina prekrivena snijegom, da smo već probili vrijeme cijelog uspona za pola sata, a da smo do vrha imali još oko 1.600 metara eventualnog hoda po mekom i za hodanje jako teškom snijegu te oko 100 m uspona, uz buru i uglavnom mokre noge, odlučili smo da prekinemo uspon i vratimo se do vozila. Dok smo se vratili do vozila, noge su se osušile i jakne poskidale. Zatim smo se vozilima spustili u Starigrad Paklenicu na kratku okrjepu u lokalnom kafiću uz more i šetnjom bosim nogama kroz more. Obnovivši zalihe potrepština u obližnjoj trgovini, uputili smo se u kanjon Velike Paklenice, gdje smo parkirali vozila i oko 19:20 krenuli pješice put Ramića dvora gdje smo imali dogovorenu večeru i noćenje. Uskoro nas je uhvatio mrak u kanjonu te smo uz svjetla naglavnih lampi, umorni i iscrpljeni došli u smještaj oko 21:30. Nakon večere i brzinskog tuširanja svi smo utonuli u zasluženi odmor i san.

U nedjelju ujutro, je bilo ustajanje u 6:00, kava, doručak…i već u 7 i koju minutu smo bili na putu prema parkingu. Nakon oko sat i pol hoda, smo došli na odvojak iz kanjona koji vodi na Anića kuk (711 m/nv). 6 članova ekspedicije je odustalo od uspona na Anića kuk te su otišli u obilazak kanjona i njegovih znamenitosti, a nas 12 je ostavilo višak stvari na sigurnom mjestu uz stazu i krenulo na dvosatni uspon na vrh. Staza prema vrhu prolazi jednim dijelom ispod stijene koja je bila puna penjača na raznim smjerovima za sportsko penjanje po najvišoj stijeni u Hrvatskoj.

Zadnjih stotinjak metara se penje po oštrim i nazubljenim stijenama te su rukavice jako poželjne. Uz češće i kraće odmore, svi smo se uspješno popeli na Anića kuk, gdje smo uživali u pogledu na sve strane svijeta. Nakon odmora i fotografiranja smo se vratili do vozila, natankali gorivo u vozila i nas u Starigradu i uputili se preko Zatona Obrovačkog i dalje „Majstorskom cestom“, preko Tulovih greda i malog Alana prema autoputu za kući. Usput smo kratko zastajali na zanimljivim mjestima i vidikovcima i još malo uživali u vidicima i na povijesnim lokacijama kao što je rodna kuća Luke Modrića te Tulove grede, gdje su sredinom ’60-tih godina prošlog stoljeća snimani svjetski poznati filmovi o Winetou, a u ’90-ima vodile krvave bitke za oslobođenje i opstojnost Republike Hrvatske.

Draženko Miličević, HPD HZZO Požega

Članovi HPD HZZO proteklog su vikenda, 10. i 11. travnja, proveli markacijsku akciju na Požeškoj gori.

U petak, 10. travnja, izmarkirana je planinarska staza broj 507 prema vrhu Velika Kobila, dok je u subotu, 11. travnja, nastavljeno markiranje staze 513 na potezu Piljana – Dolački grad.

U akciji su sudjelovali markacisti HPD HZZO: Nada Banović, Marijana Blažević-Rasonja, Juraj Rasonja, Vladimir Mandić i Draženko Miličević.

Zahvaljujemo svim sudionicima na uloženom trudu i doprinosu uređenju planinarskih staza.

Okupljanje: Subota, 25.04.2026. u 6:45 – parkiralište kod Supernove u Požegi

Polazak: 7:00 – kombijem prema Zagrebu.

Opis izleta:

Subota, 25.04.2026.:

Polazak u 7:00 kombijem s parkirališta ispred Supernove u Požegi. Dolazak u Zagreb oko 9:00. Mjesto ukrcaja u Zagrebu, ćemo naknadno dogovoriti. Nakon ukrcaja, krećemo prema Platku, gdje bi trebali biti oko 12:00. Parkiramo vozila na parkingu na Platku i krećemo na Crni vrh (1.335 m/nv). Uspon traje oko 2 sata i 30 minuta i kao i svi u ovom području je srednje težak. Odmor na vrhu za okrjepu i uživanje u pogledu na sve strane (30-45 minuta). Povratak do vozila i zatim putovanje u Punat na otoku Krku, gdje bi trebali doći oko 20 sati. Smještaj u sobe te slobodno vrijeme za obilazak Punta, večeru…

Nedjelja, 26.04.2026.:

Od 7:00 do 8:00 doručak. U 8:00 odjava iz smještaja te odlazak do Narodnog doma u Puntu, odakle se kreće na pohod.

8.45     pozdravna poruka predstavnika organizatora pohoda i TZO Punat.

9.00     polazak pohodnika (i dječje grupe) na vođenu planinarsku turu uz vodiče PD Tuhobić. Sukladno broju prijavljene djece planinara i procjeni vodiča na terenu, dječja ruta će se skratiti po potrebi.

9.30     dolazak pohodnika na kalvariju Tri križi. Kraća pauza na vidikovcu.

11.45   dolazak na KT 5 Veli vrh (542 m). Odmor.

12.10   dolazak na KT 6 Obzova (568 m). Odmor. OVJERA PROLAZNE KT (prigodnim žigom) u dnevnike pohoda PPF.

12.45   polazak s Obzove kružnim putom do Punta.

14.30   dolazak pohodnika u Punat (Narodni dom).

Ručak za sve prijavljene sudionike pohoda (uz bon). Piće uz donaciju.

Prigodni program, ovjera dnevnika pohoda PPF i ponuda suvenira, podjela zahvalnica planinarskim društvima. Druženje.

16.00   predviđeni završetak programa pohoda.

Odjeća i obuća: prilagoditi očekivanim vremenskim prilikama.

Hrana i piće: iz ruksaka, doručak u nedjelju ujutro u smještaju, ručak poslije pohoda.

Cijena:

• kotizacija za pohod s uključenim ručkom 5 €
• noćenje s doručkom u Puntu 35 €/po osobi. Sobe su s 2, ili 3 kreveta u sklopu apartmana s vlastitom kupaonicom.
• prijevoz kombijem 42 €/po osobi

PD Tuhobić organizira prijevoz planinara na relaciji Rijeka-Punat-Rijeka u 7:00. Polazak/povratak autobusa je sa Jelačićevog trga. Potrebu za prijevozom (12,00 €) iskazati kroz obrazac za prijavu.

Obavezna prijava vodiču do petka 10.04.2026. do 12:00 sati.

📞 Vodič: Draženko Miličević
099/815-6893
drazenko.milicevic@hzzo.hr

Pridružite nam se na još jednom lijepom planinarskom vikendu ispunjenom prirodom, druženjem i dobrim raspoloženjem!

HPD HZZO

Članovi HPD HZZO sudjelovali su i ove godine na tradicionalnoj planinarskoj manifestaciji Papučki jaglaci, koja je i ovoga puta okupila velik broj planinara i ljubitelja prirode iz Hrvatske i inozemstva. 

Tijekom dvodnevnog programa na Papuku, prvoga dana pohodu se pridružilo 6 članova našeg društva, dok je drugoga dana sudjelovalo 16 članova HPD HZZO. 

Manifestacija je i ove godine ponudila raznolike planinarske staze prilagođene različitim razinama kondicije, u trajanju od nekoliko do više sati hoda, kroz atraktivne dijelove Papuka. Sudionici su imali priliku uživati u prirodi na početku proljeća, uz dobru organizaciju i sigurnu pratnju vodiča. 

Nakon planinarenja, druženje se nastavilo uz zajednički obrok i prigodan glazbeni program, što je dodatno doprinijelo ugodnoj atmosferi i razmjeni iskustava među planinarima. 

Sudjelovanjem na ovoj manifestaciji naši su članovi još jednom podržali dugu planinarsku tradiciju i uživali u ljepotama Papuka. 

HPD HZZO 

Fotografije: HPD HZZO i Požega.eu