Izvještaj s godišnjeg izleta HPD HZZO – Vlašić & Travnik (27. – 29. 09. 2024.)

Kraj rujna 2024. još jednom nas je poveo u novu planinarsku avanturu! U petak, 27. rujna, rano ujutro članovi HPD HZZO Požega, zajedno s planinarima iz Zagreba, Krapine, Karlovca i Rijeke, okupili su se u Zagrebu te autobusom krenuli na put prema Bosni i Hercegovini. U Novoj Gradiški pridružili su nam se članovi iz Požege, Virovitice i Osijeka, nakon čega smo nastavili put zajedno kao jedna velika ekipa prema planinarskom domu “Erik Brandis” na Galici. Ukupno nas je na izletu bilo oko 44 planinara i zaljubljenika u prirodu.

Putovanje je bilo ispunjeno smijehom i anegdotama — zastali smo kod granice u Staroj Gradišci jer je jedna planinarka trebala “odraditi kratku tehničku provjeru” 🚑😉. Kasnije, u općini Kneževo, jedan naš kolega započeo je toliko srdačan razgovor s lokalnim načelnikom da smo se već našalili da je spreman sudjelovati na nadolazećim izborima!

U ranopopodnevnim satima stigli smo na Galicu i smjestili se u planinarski dom. Nakon odmora, 36 hrabrih planinara krenulo je pješačiti do Kapelice Gospe Snježne, smještene nekoliko kilometara od doma. Iza kapelice otvara se prekrasan vidikovac s kojeg se pruža impresivan pogled na vrh Paljenik (1.943 m), Lašvansku dolinu i okolna sela. Tu smo neko vrijeme uživali u panorami, punili baterije i snimali fotografije za uspomenu.

Vraćajući se u dom druženje se nastavilo — večera, priče, smijeh i planinarske uspomene do kasnih sati.

Sljedeće jutro, nakon savjetovanja dvojice vodiča s domarima i prognozom koja je nagovještavala kišu, odlučili smo ranije krenuti na uspon na Paljenik, najviši vrh Vlašića. S ustajanjem u 5 ujutro, doručkom i skoro mrakom oko nas, put je bio pod noge!

Ukupno je 23 planinara krenulo prema vrhu Paljenik. Nakon zahtjevnog i strmog uspona dvoje kolega odustalo je i vratilo se u dom, ali ostali su nastavili. Napredovali smo preko travnatih pašnjaka, a uspon smo nastavili nakon što su se crni oblaci povukli i sunce probilo — pravo planinarsko vrijeme!
Kod planinarskog doma “Jusuf Pečenković” na  1.763 m/nv napravili smo kratku pauzu, predahnuli i nastavili prema vrhu. Kad smo stigli na sam Paljenik, vjetar nam nije dao da se dugo zadržimo, ali stigli smo zabilježiti uspjeh nekoliko fotografija prije povratka.

Spuštanje je bilo kružnim makadamskim putem, a na povratku smo se opet zadržali kod doma Jusuf Pečenković, gdje nas je dočekao lokalni domar s pićem i, naravno, čuvenim vlašičkim čajem od planinskih trava. Nekima je taj čaj posebno dobro sjeo — osobito jednom kolegi koji je tu noć ranije jedva sklopio oči zbog nesanice 😄.

Dok su se oni koji su se popeli na vrh vraćali u dom Erik Brandis, dio ekipe koja se tog jutra odlučila za lakšu varijantu popela se makadamskim putem do doma Jusuf Pečenković, usput posjetivši lokalnu prodavaonicu domaćih sireva i delicija, gdje su ponešto i kupili. Uživali su i u pogledu na Paklarske stijene s vidikovca Golica u blizini doma.

Budući da smo se relativno rano vratili, odlučili smo ranije odraditi planirani odlazak u Travnik, koji je bio predviđen za nedjelju. Spustili smo se do Travnika i planinari su se razišli “kao rakova djeca” po gradu — istraživali znamenitosti poput Plave vode, Utvrde Travnik, rodne kuće Ive Andrića i Šarene džamije. Neki su uživali u lokalnim delicijama, posebno u travničkim ćevapima kod Harija ili u pitama kod Seje.

Kasno popodne kiša nas je doslovno potjerala iz Travnika i pratila nas sve do povratka u planinarski dom “Erik Brandis”, gdje nije imala namjeru stati. Unatoč upornoj kiši, večera je bila odlična, a nakon nje održali smo godišnju skupštinu HPD HZZO-a. Druženje se nastavilo do kasno u noć, uz zvuk kiše i povremeni nestanak struje — pravi, autentični planinarski ugođaj!

U ponedjeljak, nakon doručka i kave, ukrcali smo se u autobus i krenuli prema granici u Bosanskoj Gradišci, gdje smo proveli neko vrijeme čekajući u koloni. Planinari su vrijeme kratili šetnjom i kušanjem pita i ćevapa u obližnjim restoranima. Nakon prelaska granice, oni koji su se ukrcali u Novoj Gradišci pozdravili su se s ekipom koja je nastavila put — uz želje da se što prije ponovno vidimo na nekom novom izletu.

Umor prolazi zadovoljstvo ostaje!!!

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *